top of page
  • Photo du rédacteurLe Fantôme de la liberté

Nenad Popović : Ukrajinski dnevnik / Le Journal d'Ukraine








C'est un plaisir de vous annoncer

que la maison d'édition zagréboise Durieux

vient de publier

Le Journal d'Ukraine

de

Nenad Popović.


*


Svoj Ukrajinski dnevnik Nenad Popović počinje pisati 6. travnja godine 2022, četrdeset drugoga dana od početka rata. S nekim iznimkama piše ga svakodnevno do 20. ožujka godine 2023. Uvodnim akcentom odmah će naznačiti široki horizont svoga pogleda, i taj se do kraja neće sužavati: »Sedamdeset i sedam godina nakon 1945. Rusija je započela generalni napad na Ukrajinu s ogromnom vojnom silom koja se prvi put kretala Europom od Drugog svjetskog rata a napredovala je prema glavom gradu susjedne zemlje Kijevu, iz tri pravca. Za kontinent Europu formati sukobljenih zemalja su najveći mogući.«

Popović na jednom mjestu veli da mu je pisanje Ukrajinskoga dnevnika »u doba fake newsa, alternativnih istina, ponovno upogonjenih mašinerija agit-propova od Donalda Trumpa do Kremlja« bilo nužno radi vlastite psihičke stabilnosti. Time naznačuje donji prag svoje motivacije, smještajući ga u privatnost. Vlastiti ga tekst pak obilato i višestruko »iznevjerava«, onako kako se to događa samo u dobroj književnosti. Taj tekst na uzoran način otkriva ključnu razliku između privatnoga i ličnoga, koja u žanru dnevničkoga pisanja presudno određuje njegovu relevantnost i vrsnoću. Ukrajinski dnevnik ne bježi od privatnosti, dapače, njome je ispunjen do sitnih detalja; uostalom, to je humus koji je osnova žanra. Ali mi ovdje privatnost ni u jednom času ne doživljujemo kao trivijalnost, jer je nadvladana snagom gombrovičevskoga ličnog: ono se, kao »ono što nije samo meni važno« (po maksimi Andréa Malrauxa), u Popovićevom dnevniku ponaša kao široko platno na kojemu se svjetskopovijesni trenutak jarko projicira u dramatičnim obrisima. Sve je to moguće zato što lična perspektiva, kojom je prožet i određen cijeli Ukrajinski dnevnik, ima visoku mjeru izvorne intelektualno-etičke uznemirenosti, a lični ton kojim je sve obojeno oživljuje tekst i isporučuje ga čitateljevim očima kao prvorazredan književnojezični dokument.


Ivan Lovrenović


Ukrajinski dnevnik nagrađen je 2023. godine književnom nagradom Fantom slobode koju dodjeljuju književni, kulturni i politički portali Le Fantôme de la liberté (Pariz), Forum.tm (Zagreb), Radio Gornji grad (Zagreb), časopis Europski glasnik (Zagreb) kao i ukrajinski mjesečnik La Parole ukrainienne/ Укаїнське слово / Ukrajinsko slovo (Pariz), koji u Francuskoj izlazi od 1933. godine.




*



Son Journal d’Ukraine Nenad Popović commence à le rédiger le 6 avril 2022, le quarante-deuxième jour du début de la guerre. À quelques exceptions près, il l’écrit au quotidien jusqu’au 20 mars 2023. L’accent introductif annonce de suite l’étendue de l’horizon de sa vision, qui jamais ne se réduira : « Soixante-dix-sept ans après 1945, la Russie a entamé l’attaque massive sur l’Ukraine avec une énorme puissance militaire, qui pour la première fois depuis la Seconde Guerre mondiale se mouvait à travers l’Europe en se dirigeant depuis trois directions vers Kyïv, la capitale du pays voisin. Pour le continent Europe, les dimensions des parties en conflit ne peuvent être plus importantes. »

Popović à un moment dit que l’écriture du Journal d’Ukraine « à l’époque des fake news, des vérités alternatives, de la remise en marche des machineries d’agit-prop de Donald Trump au Kremlin » lui a été indispensable pour garder son propre équilibre psychique. Il indique ainsi le seuil inférieur de sa motivation, en la situant dans le domaine privé. Et son texte le « trahis » à moult reprises et abondamment, comme cela n'arrive que dans la bonne littérature. D’une manière exemplaire, ce texte révèle la différence essentielle entre le privé et le personnel, qui dans le genre diariste détermine de façon décisive sa pertinence et son excellence. Le Journal d’Ukraine ne fuit pas l’intimité, au contraire, il en est gorgé jusqu’au moindre détail ; d’ailleurs, c’est l’humus ancré dans la fondation du genre. Et ici à aucun moment le privé nous ne le ressentons comme de la trivialité, car surmontée par la puissance gombroviczienne du personnel : comme dans la maxime d’André Malraux « que m’importe ce qui n’importe qu’à moi », dans le journal de Popović le privé se comporte comme une grande toile sur laquelle le moment historico-mondial projette vivement ses contours dramatiques. Ce qui est rendu possible étant donné que la perspective privée, dont est imprégnée et est défini l’ensemble du Journal d’Ukraine, est installé dans une haute et authentique anxiété intellectuelle et éthique, et le ton personnel dont la totalité est dépeinte, donne vie au texte le livrant au regard du lecteur en tant que document littéraire et linguistique de tout premier ordre.


Ivan Lovrenović

traduit par yat


Le Journal d'Ukraine a été recomponsé par le prix littéraire Le Fantôme de la liberté en 2023, décerné par les sites littéraires, culturels, sociétaux et politiques Le Fantôme de la liberté (Paris), Forum.tm (Zagreb) et Radio gornji grad (Zagreb), la revue Europski glasnik/Le Messager européen (Zagreb) ainsi que le mensuel ukrainien La Parole ukrainienne/Укаїнське слово (Paris) paraissant en France depuis 1933.

© 2018 THEATROOM

bottom of page