Wilde + Krleža = Salomé
Izdavačko-književni projekt SALOMA (SALOMÉ) osmišljen je kao inovativni, interdisciplinarni umjetnički i prevoditeljski koncept Modernist nakladništva i Književnog salona Korzo temeljen na biblijskom liku/motivu Salome (s kojim se gotovo paralelno spisateljski bave Oscar Wilde i Miroslav Krleža). Naime, do ove knjige (drama) SALOMÉ Irca Oscara Wildea nema hrvatski prijevod (ovdje je i u engleskoj i francuskoj verziji), kao što ni (drama) SALOMA najvećeg hrvatskog pisca, Varaždinca, Miroslava Krleže nema engleski/francuski prijevod – time ova zajednička publikacija (s izvornicima odnosno prijevodima na hrvatski, engleski i francuski jezik) predstavlja neusporediv umjetnički i kulturološki čin.
*
Biblijski dekor "Salomé"/"Salome" najpogodniji je obrazac za analizu in extremis delikatnog položaja ljudske vrste danas. Posebno iz pera dva velikana europske i svjetske književnosti, Irca Oscara Wildea i Hrvata Miroslava Krleže, koji inspirativnim te prevratničkim djelima zasluženo zaposjedaju vrh spisateljskog Olimpa. Značajni tekstovi imaju svagda dvostruku suvremenost – vlastitog vremena i doba u kojem su iznova interpretirani ili derivirani. Raritet Wilde/Krleža biblijske reprodukcije i dirka za dekriptiranje nije samo u rezurekciji Salome i sv. Ivana Krstitelja, već i u tome zašto su obojica (Wilde i Krleža) u njima (Salomi i Ivanu Krstitelju) prizvani i personalno upleteni, metamorfozno i permutacijski u isti dramski tekst ("Salomé"/"Saloma") autobiografski ekstradirani. "Salomé"/"Saloma" je u tolikoj sinkroniji s njihovim životopisom da inficirajuće zrači i nadovezuje svaki njihov javni, privatni ili intimni ustroj. Vremenski djeluje i unazad i unaprijed, obasjava, zatamnjuje, slavi ili profanira, a često i slavi i profanira u isti tren. Neupitno, ono što je Wildea/Krležu javnim umjetničkim (i političkim) intelektualističkim angažmanom stubokom odredilo ima svoj okvir u duhovnim i estetskim afilijacijama njihove "Salome", gdje se predikamenti te biblijske Incunabulum čitije evidentno rasprostiru životima Irca i Hrvata. Dakako, osobne im okolnosti uvjetovale i razlike njihovih interpretacija. Wildeova Salomé dekapitacijom pogubljuje Ivana Krstitelja jer on duhovnom čistoćom potvrđuje karizmatičnost svetog čovjeka odbivši nasladu, materijalnu konzumaciju kao temelj bitka. Krležina Saloma dekapitacijom pogubljuje Ivana Krstitelja jer ovaj niskošću pogleda na svijet život demonstrira degutantnom porugom bilo kakvom idealizmu i duhovnom stremljenju. Već same te dramske premise (stavljene u istu knjigu jedna do druge) jamče da autori uspješno ekvilibriraju mogućnostima en vogue trilerizacije biblijskog formata. Oscar Wilde i Miroslav Krleža isukali su pero prema svijetu u moralnom padu, ali, ne štedeći se, i prema vlastitom moralnom glibu – što je unikatni umjetnički akt.
Wilde spisateljski započinje rad na "Salomé" 1891. godine. Lipnja 1892. godine u londonskom Palace Theatreu počinju probe za kazališnu premijeru (veličanstvena Sarah Bernhardt prihvatila je utjeloviti Salomu). Međutim, kroz kraljevskog nadležnika za dramsku umjetnost Edwarda Pigotta suspendirana je mogućnost igranja okoristivši zakonski naputak da nije svrsishodno prikazivati biblijske likove kazališnim predstavama. Wilde napušta mogućnost engleske teatralizacije "Salomé" u korist književnog publiciranja francuske i engleske verzije teksta. Francuska inačica knjige izlazi 1893. godine, uskoro se tiska i englesko izdanje s, uvjetno rečeno, prijevodom lorda Alfreda Douglasa Bosiea. Analizirajući danas kompletan Wildeov opus, čini se, on u svakom svojem djelu spisateljski iznova te isponova kontemplirano parafrazira zaplet "Salomé", zaključno s "De Profundis". S druge strane, Krleža cijeli stvarateljski život - od 1913. do 1967. - piše, mijenja, nadopunjuje "Salomu"; sve Krležine životne oprečnosti kao u trezoru "Salomom" su pohranjene. Čas je za izravnu jukstapoziciju dva djela, dvije drame, kako naspram autora, tako i glede vremena, razdoblja izlaska i doba našega.
Publiciranjem dviju drama zajedno (i to na tri jezika: hrvatski, engleski, francuski) namjera je do konačnih ekstenzija predstaviti odnose između dva teksta. I to ne samo s aspekta filoloških paralela obzirom na isti okvir (legenda o Salomi te dekapitacija Ivana Krstitelja), nego i transformacije istovjetnog strukturalnog modela glede zeitgeista. S tim u vezi, evaluacija drama podijeljena je na ta dva diskursa. Jer autori su posve vidljivo marili narativnu uvjerljivost suptilno izolirati od žanrovskih, manirističkih determiniranosti (novozavjetni sastavak) kako bi vlastitim i duhom svojega vremena poopćili imaginarij – pričom koja očito nudila ambijentaciju i prizorni razvoj te stilizacijski kontinuitet za uspješno pripovjedno integriranje tumačenja osobne aure i aure generacije. Needless to say, Generacija! Štoviše, Salomom i Ivanom Krstiteljem svakako se stvara jaka katalizacijska struja sposobna vitalno ponijeti tradicijski (integrativno) ukotvljen zaplet do odgovarajućeg doživljajnog dobitka koji je u sugestibilnoj komunikaciji sa svim kontroverzama 21. stoljeća. Mnogošto ide u prilog favoriziranju tih drama permanentno održivim i svježim tekstom, ali prije svega osigurač pažnji jesu Wilde i Krleža kao pisci s pedigreom. Ovdje, kao i u ostalim svojim djelima, imaju čvrstu tezu o fenomenu kojim se bave, tečno izlažu kumulativne značajke fabule, poletno cementirajući nagovorni pravac priče kojoj ekonomično služi sva argumentacijska ekscentričnost odnosa Salome i Ivana Krstitelja. Neupitno, ono što tekst čini još privlačnijim jest da argumentaciju ogledaju preko demonstrativnih anegdota iz vlastitog životnog iskustva. Emisari spisateljske perfekcije, jezičnom magijom nadilaze i proširuju inicijalni model i pred čitateljem (i teatarskim gledateljem) otvaraju se nove psihološke i sociološke (te duhovne) dimenzije društva, pronalaze se nove arterije i u nedokučivim labirintima njihovih osebujnih karaktera. Riječju, osvjetljavaju suštinu vlastitih i društvenih metamorfoza. Uprizorili su privatnost, intimu ali i dvoličje društvene javnosti, u svijetu gdje nema prostora za milosrđe, jer finale se (doslovno!) svodi na glavosjek.
Wilde/Krleža biblijskom ishodišnom kandilom daju lekciju iz povijesti koja ne pulsira pojednostavljenošću vjerskih repetitorija. Iako su rođeni u 19. stoljeću (1854./1893.), njihove preokupacije velikim idejama i pokušajima traženja reda u kaosu postojanja okidač su inspiraciji koja se potom raširila na golemi historijski teren, lavinu kulture, politike, psihologije. To je karambol novih teza, uvida, razvoja događaja konvertiranih u ovaj vremenski stadij — 3. milenij. Žarište Salome i Ivana Krstitelja i dalje je tu samo je puzzle drugog diskursa. Salomina entertainment libidizacija svakodnevice bez ikakvih moralnih inhibicija i aktivisti inflatorno skloni prvom prilikom trampiti revolucionarni put za gramzivu sebičnu lukrativnu fluidnost, dok apokaliptični tajfun svima letalno zuji chop-chop! otpuhati i potopiti glave — zar to nije razlog ovom eklektičnom distopijskom oceanu u kojem se 21. stoljeće zagrcnulo batrga poput nejači bez Kindersicherheitslaufa? I zato je potreban apostat jedinstvene autonomne zone razmišljanja i poimanja unutar velike mašine. Srčan koji ne mari za caklinu mainstreama, pojedinac odlučan uprti ljudsko podalje trošnosti baterije dehumaniziranog matriksa, onaj koji će irelevantnu jedinku materijalnog sustava bez duše preobraziti u autentično. Čovjeka. S mislećom glavom na ramenima. S vratom u stanju othrvati se bilo kojoj torturi slijeva ili zdesna, od bilo kuda!
"Salomé"/"Saloma" Oscara Wildea i Miroslava Krleže formidabilan je literarni testament dva velikana europske i svjetske književnosti...
izvadak iz eseja Salomina pogodba dostupnog u knjizi
Oscar Wilde/Miroslav Krleža
Modernist nakladništvo, Varaždin 10/2022 312 str., meki uvez, šivano hrvatski (Krleža) i francuski (Wilde) izvornik; s prijevodima na hrvatski (Robertino Bartolec), francuski (Yves-Alexandre Tripković) i engleski jezik (Robertino Bartolec) Knjiga sadrži opširan esej te fotografske priloge. ISBN: 978-953-7281-71-7 cijena: 110,00 kn / 15 €