top of page

Prvi koraci u atomsko doba

  • Photo du rédacteur: Philippe Videlier
    Philippe Videlier
  • 6 août
  • 6 min de lecture

Dernière mise à jour : 6 août

ree




Preuranjena vijest nadolazećeg smaka svijeta, objavljena u Sjedinjenim Državama u nedjelju 7. siječnja 1934, obišla je svijet. Do Mussolinijeve Italije stigla je preko nakladnika Nerbinija, iz Firence: "La fine del mondo!" Potom se proširi Španjolskom, Francuskom, Kraljevinom Jugoslavijom, Finskom, Velikom Britanijom kralja Georgea V., Australijom, Argentinom, Batavijom u Nizozemskoj Indiji...

ree

Nošen revolucionarnom raketom, Flash Gordon, zvjezdani junak diplomirao na Yaleu i vrli igrač poloa, sjuri se na planet Mongo suprotstavljajući se despotizmu cara Minga, žutog tiranina. Peripetije tog sukoba držale su u napetosti frapirane Zemljanine.

Kad je izbio Drugi svjetski rat Flash Gordon već je bio svugdje slavljen lik. Ničeg čudnog. Savršeni crtež Alexa Raymonda, zapanjujući svijet kojim se kretao, živopisne boje, razgranati gradovi, odbojna čudovišta, scenaristička kvaliteta Dana Moorea, sve je to pridonosilo zasluženom uspjehu. Finskoj se publici Flash Gordon predstavljao kao Iskevä Salama (iliti "Udarajuća munja" – flash je na engleskom za munju). U Australiji se optiralo za Speeda Gordona ("Brzinski Gordon"), jer je navodno naboj munje negativan. Nošen dnevnikom The Sun iz Sydneya, interplanetarni junak je postao tako popularan na oba kraja svijeta da se ustalio poslovični izraz: "In more trouble than Speed Gordon" – "...u većem sranju od Speeda Gordona"! Pametnome dosta.


ree

U Buenos Airesu, Flash Gordon bi kršten Jorge el Temerario, Odvažni Jorge – kud baš "Jorge"? Bog te pitaj! No da je odvažan u to ni trunke sumnje. U Francuskoj je nazvan Guy l'Éclair, Guy Munja (zašto "Guy"? – još jedna tajna Paula Winklera, gazde tjednika Robinson i agencije za distribuciju Opera Mundi). S tim da se u Belgiji, u valonskom izdanju tjednika Bravo ! zvao Gordon l'Intrépide, Neustrašivi Gordon. Jer on je naravno isto tako bio i neustrašiv. (Na flamanskoj strani bio je Stormer Gordon – Gordon Oluja). Izdavač Nerbini iz Italije, kod Mussolinija, načini od Gordona Flascea policajca (njega koji je u Americi bio vrhunski sportaš pri sjajnom sveučilištu), dok je u Španjolskoj promoviran u ravnatelja policije. Stvar tržišne prilagodbe koja je svima odgovarala.


ree

Rat za istač omeo je putanju Flasha Gardona. U Francuskoj je nestao skupa s novinom Robinson 30. lipnja 1940. (nacisti su okupirali Pariz). Uzrokovalo je to nemalo tuge i razočaranja. Uznemirilo egzistencije. Alain Resnais, sin gradonačelnika Treffléana u Morbihanu, povjeri se retrospektivno: "Nesumnjivo sam zbog toga postao antifašist." Dobar razlog. Nećemo dotle da ustvrdimo kako u svakom zlu neko dobro s obzirom da je zlo koje se sručilo tada bilo veliko. Paul Winkler, vlasnik-osnivač Robinsona, u Portugalu se nakon raznih peripetija ukrca za Sjedinjene Države. Paul Winkler, mađarski Židov, bojao se – s pravom – za svoj život. (Nathan Offenstadt, izdavač stripova Les Pieds Nickelés i Bibi Fricotin umro je u logoru Drancy). Kako je marljiva policija višijskog režima prikupila "elemente koji omogućuju utvrđivanje njegove kvalitete izraelita" tako je Paulu Winkleru in absentia oduzeto državljanstvo.


ree

U Belgiji je pak Neustrašivi Gordon neko vrijeme nastavio sa svojim pustolovinama. S obzirom da je put iz Amerike bio presječen, u nedostatku izvornih tabli Alexa Raymonda redakcija časopisa Bravo ! angažira jednog diskretnog ilustratora, tridesetosmogodišnjaka koji se sanjao kao operni pjevač. Mlađi mu je brat umro na front, na kanalu Albert. Preuzeti u letu Neustrašivog Gordona bio je pakleni izazov. Ilustrator se maestralno snašao. Bio je to njegov prvi strip, prije Rayon U, prije Blakea i Mortimera, četiri godine prije Le Secret de l'Espadon, jedanaest godina prije La Marque jaune, njegova remek-djela. Dakle njegov prvi strip, i životna prekretnica: "Kao što je to učinio za mnoge, tako je rat odlučio i u moje ime", filozofirao je Edgar P. Jacobs. Da, možemo ustvrditi da je Edgar P. Jacobs bio nadaren.

Edgar Pierre Jacobs
Edgar Pierre Jacobs

Zaokružio je priču u pet tabli iz njegova ateljea, oslobodio družicu Flasha Gordona električne stolice u kojoj ju je zatočenom držao tiranin Ming. Scena se odvijala u futurističkom gradu, aglomeratu nebodera, gradu koji nudi obris veličanstvenog Chrysler Buildinga. Neustrašivi Gordon srećom izbjegne glanecylium, smrtonosni plin koji je puštao tiranin. "Stražo!" uzalud se derao Ming. Gordon ga je držao na nišanu svog laserskog pištolja. U drugom kvadratu pete table, belgijski je Flash Gordon iz nužde srušio žutog cara te u šestom kvadratu ispario u raketnom avionu. "Raketni je avion zašao u Svemir ponijevši Gordona i njegove drugove prema novim pustolovinama. KRAJ."

Sasvim druga priča u Americi. Flash Gordon Alexa Raymonda, izvorni Flash Gordon, nastavio je svoj rat na stranicama novina. Do pobjede. U nedjelju 28. prosinca 1941., odjeven u uniformu oficira US Air Force, interplanetarni se junak pojavio u Bijeloj kući, primljen od strane samog predsjednika Roosevelta, koji ga je odlikovao Medaljom časti: "Spasili ste zemlju od tajne invazije, evo jamstva naše zahvalnosti, pukovniče Gordon! – kaže mu Predsjednik." – "Sljedećeg tjedna: Tajna misija." Autor se, Alex Raymond, suzdržavao. Nije se mogao pomiriti s time da poput štakora čuči u nekom kutku Connecticuta dok se njegovi junaci sukobljavaju s Japsima i nacistima. Alex Raymond otkanta svog poslodavca i stupi u Marince s činom kapetana, dok je Flash Gordon povjeren olovci mlađeg kolege. Alex Raymond poslan je u vojnu bazu na Mogmogu, otočiću u atolu Ulithi otočja Carolines na Pacifiku. Opušteno je pod palmama srkao pivicu i crtao za svoje drugove pilote Corsaira i Avengera. "Welcome to Mogmog, Paradise of the Pacific." Bio je tamo u svibnju 1945. Alex Raymond se nije morao boriti (7. kolovoza 1945. jednostavno je proglašen "počasnim članom" eskadrile 143 torpedo bombardera raspoređenih na nosaču aviona Gilbert-Island).


ree

ree

Za to vrijeme i tih dana, njegov junak Flash Gordon, vođen jednom drugom rukom, nastavljao je sa svojim sideričkim pustolovinama. Bio je u sukobu s Kangom Okrutnim i Nebeskim Ljudima – Skymen. Flash Gordon prisvojio si je njihovo tajno oružje: atomsko oružje, zraku atomske fisije. "Što god da dotakne zraka atomske fisije, čovjeka ili svemirsku letjelicu, pokreće lančanu reakciju te se žrtva doslovno raspada." Doslovno.

6. kolovoza 1945. prije zore, bombarder četveromotorac B-29 kojim pilotira pukovnik Paul Tibbets polijeće s baze Marijanskih otoka sa zadatkom da baci bombu na jedan japanski grad. U 8:15 po lokalnom vremenu (ili 5. kolovoza u 19:15 u Washingtonu DC), pukovnik Tibbets bacio je na Hirošimu bombu dražesno nazvanu Little BoyDečkić –, bombu od 4 082 kilograma, od kojih 64 uranija 235, koja se pretvori u vatrenu kuglu sa 6 000 stupnjeva u svome središtu.


Keiji Nakazawa: Bosonogi Gen
Keiji Nakazawa: Bosonogi Gen

U treptaju je bilo četrdeset i pet tisuća mrtvih. U treptaju zahvaćene sekunde i minute. Potom su se iz dana u tjedne pa kroz mjesece mnogi drugi pridružili opakoj brojci. I tako dalje kroz godine.

Tog 6. kolovoza 1945, među 245 000 stanovnika bio je u Hirošimi i šestogodišnji dječak po imenu Keiji Nakazawa. U vrijeme bombe hodao je gradom, išao prema školi, no nije prošao kroz portal. Zvuk motora privukao mu je pažnju. Podignuvši glavu uzvikne: "Oh! B-29!..." Potom... Potom... bljesak, munja... "Sjećam se, središte je bilo čisto bijelo, s plavo-bijelim okolo pa još okolo narančasto-crvenim. Vidio sam nakratko bljesak, a zatim se više ničega ne sjećam..." Kad je došao k svijesti, Keiji Nakazawa se vrati kući putem susrećući povorku fantoma. Njegova je sestra umrla na licu mjesta. Otac i mlađi brat Susumu agonizirali su zaglavljeni pod ruševinama kuće. Majka mu je preživjela. Bila je crna kiša. Potom...


ree

Keiji Nakazawa se u petnaestoj zapalio za mange. Manga, tako se u Japanu kaže za strip. U dvadeset i drugoj godini je u Tokiju postao crtač stripova. Nikada nije govorio o Hirošimi, 6. kolovozu 1945, nikada to nije evocirao jer je to pobuđivalo strah oko njega. Majka mu je umrla 1966, od posljedica. Nagnječenih kostiju, raspadnutih. Doslovno.


ree

ree

Ušutkana se prošlost nametnula svom snagom. Keiji Nakazawa je iz nasušne potrebe stvorio Ore wa mita..., Vidio sam... Crno-bijelu mangu objavljenu u časopisu Shōnen Jump u rujnu 1972. Comic-book je preveden na američki u San Franciscu te obojan. Čak i u boji, sa, za mangu karakterističnim oblim potezima, velikim očima i po japanski gipkim siluetama, čak i uza sve to, od jedanaeste table: 6. kolovoza 1945; 8:15, flash... čitanje mange je neizdrživo. Put u raspadanju, rastopljena tijela... Lančana reakcija i žrtva se doslovno raspada...

Nakladnik Keijija Nakazawe u Tokiju, g. Tadasu Nagano (neka mu bude zahvaljeno), nazove ga i uputi mu ove snažne riječi, rijetke iz usta izdavača: "Trebali biste krenuti s dugom serijom na ovu temu. Možete stvoriti onoliko tabli koliko želite, a mi ćemo ih objavljivati dokle god budete htjeli..."

Keiji Nakazawa
Keiji Nakazawa

Kroz godine Keiji Nakazawa nacrta više svezaka, kroniku apokalipse prvog atomskog doba, zastrašujuću sagu Hadashi no GenBosonogi Gen, prevedenu na petnaest jezika među kojima je i esperanto.

Djelo se pojavilo na francuskom u jesen 1983: Gen d'Hiroshima, Gen iz Hirošime. Bila je to vjerojatno prva manga distribuirana u Heksagonu. Objavljena kod relevantnog, hrabrog i zaslužnog nakladnika Humanoïdes Associés.



S francuskoga preveo Yves-Alexandre Tripković





© 2018 THEATROOM

bottom of page