Jedan dan u životu Supermana

Za čitav će svijet 27. veljače 1940. ostati dan za pamćenje.

Sigurno ne stoga što je pariška Burza bilježila pad dionica grupacije Suez. A precizno niti iz razloga što je torpiljarka Simoun pod zapovjedništvom kapetana korvete Gastona Bataillea kod rta Finisterre potopila njemačku podmornicu. Ne baš zbog toga što je RAF na škotskom nebu oborio dva bombardera Heinkel. Ne nužno jer se Winston Churchill u Donjem domu parlamenta pobunio što Treći Reich

Franklin D. Roosevelt

stalno krši međunarodno pravo: "Ničeg čudnog što je vladi Njezina Veličanstva puna kapa", reče, pridodajući s uobičajenim mu humorom: "A i moja se prilično nakrivila." Naposljetku niti zbog toga jer je na taj dan Franklin D. Roosevelt papi Piju XII. uputio rukom ispisanu poruku, "dobri moj stari prijatelju", povjerio se, "u iskrenoj nadi de se ideal religije i čovječanstva koji dijelimo kroz zajednički pristup očituje u uspostavi trajnoga mira na postolju slobode, zaštićenosti života i integriteta svih nacija pod Božjom zaštitom" (jer tako se tada glasao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država).

Sve to stoji, no nisu to pravi razlozi zbog kojih taj datum uđe u Povijest.

Utorak 27. veljače 1940: bio je to dan kada je Superman okončao rat. U 24 sata. Dan kada je Superman zaustavio Hitlera i Staljina, međusobno povezanih demonskim paktom.

Jerry Siegel i Joe Shuster

Superman, nevjerojatni Superman obožavan u SAD-u! Procjena je da ga je u stopu pratilo četiri i pol milijuna obožavatelja. Čak se govorilo da je on sam utjelovio najbolje od Amerike. Oni koji su mu priuštili toliku slavu zvali su se Siegel i Schuster, Jerry Siegel i Joe Shuster, iz Clevelanda u Ohiou. Roditelji su im došli izdaleka. Roditelji su im bili od negdje drugdje. Obojici su očevi bili krojači. Jerry Siegel bio je sin Mikhela Jankela Segalovicha, podrijetlom iz egzotične Litve. Joseph Shuster bio je sin Juliusa Shusterowicha rođenog u Rotterdamu, nizozemskoj luci, a majka Ida stigla je, navodno, iz Kijeva, u Ukrajini. Tako su Joe Shuster i Jerry Siegel bili savršeni Amerikanci.

Superman se pojavio 1. lipnja 1938. u stripu Action Comics, kojeg je primjerak nedavno prodan za šest milijuna dolara (iz neprovjerenog izvora u opticaju je još samo sedamdeset i osam primjeraka). Eto koliko teži Superman. Svojevremeno, u ono doba, djeca su ga plaćala 10 centi i isto tako voljela. Jer novac nije sve. Nikada. U civilnom se životu Superman zvao Clark Kent. U svakodnevnom je životu Superman bio novinar. Vezan za etiku istine, znao je identificirati fake news, razotkriti laž, otkantat hvalisavce. Nije bio ratni huškač. Poštovao je žene. Kao Superman, bio je zaštitnik slabih i potlačenih. Kako bi informacija bila sveobuhvatna za naglasiti je da je Superman još kao beba ilegalno ušao u Sjedinjene Američke Države, smješten u sirotište posvoji ga bračni par bez djece iz Kansasa. To ga ne spriječi da se vine u planetarnog junaka.

S lebdećim plaštem i ispruženom pesnicom Superman je letio iznad grozdova nebodera. Iako nije bio trgovac nekretninama. Uvijek je djelovao za dobrobit čovječanstva tako da mu je čovječanstvo bilo zahvalno. Ubrzo Superman prijeđe granice. Onu na Jugu, onu na Sjeveru, jer su SAD djelovale simpatično svojim susjedima i rođacima. U Meksiku je bio Super-Hombre u časopisu Paquito već od ožujka 1938. U Québecu

se predstavio imenom Pierre Laforce u dnevniku Le Soleil od nedjelje 24. prosinca 1939: Nadčovjek, od Jerryja Siegela i Joea Shustera. "Pierre Laforce, običan novinar – Nadčovjek, prvak slabih i potlačenih: JEDAN I JEDINI ČOVJEK." Vidjeli smo ga kako hiće u pomoć novinarki Loise: "Držite me čvrsto", rekla bi na francuskom – "Sa zadovoljstvom", odgovorio bi na istom jeziku. Superman prijeđe Atlantik kako bi se u Belgiji pridružio Spirouu, tamo ga upoznajemo kao Marca, modernog Herkula, već od ožujka 1939. Isto se tako u Parizu pojavio u tjedniku Aventures koji je pokrenuo talijanski izbjeglica hostilan prema Mussoliniju. (U Italiji su u ljeto 1939. Supermana zvali Ciclone l'Uomo D'Acciaio – Ciklon, Čelični čovjek.) Ukratko, bio je svugdje cijenjen, bez da bi ikada lagao, bez da bi vrijeđao dobre ljude.

Adolf Hitler i Josef Staljin

Na žalost, u to vrijeme dođe do rata. Užasnog rata, razornog. Podjela Poljske između Hitlera i Staljina, grabežljiva invazija uz ogromne patnje koje su najavljivale buduće kataklizme.

Superman nije bio ravnodušan prema sudbini planeta, nije bio opsjednut svojim egom. Njegova osobnost, iako umnožena – novinar s jedne, borac s druge strane –, nije imala ništa patološkog jer je iznad svega gajio dušu pravednika, borio se protiv nepravdi, kvaliteta koja nažalost ne dopadne baš svakog. Iako popularan do neba, nije ga strefio narcistički poremećaj ličnosti.

Među nebrojenim podvizima, najneobičniji, najnepoznatiji, i dalje je ovaj: u jednom jedinom danu Superman okonča rat. 27. veljače 1940. To je ispričano u ozbiljnom časopisu Look koji su gutali odrasli, kolekcionarskom broju na čijoj je naslovnici fotka glumice Rite Hayworth. Kako je Superman okončao rat – nacrtano specijalno za Look! Dvije table tiskane u crnoj i crvenoj. "U ovoj su epizodi Siegel i Schuster Supermanu povjerili ogroman posao."

Kako bi stao na kraj ratu, Superman ne predloži pregovore s Hitlerom oktroirajući mu pola Poljske, ostatak servirajući Staljinu, ne ponudi se doći u Berlin ili Moskvu, ukinuti pomoć koju je Roosevelt pružao Engleskoj kako bi Ameriku učinio još većom. Ne, ništa od svega toga. Superman nije imao reptilski mozak niti je baljezgao nesuvislo. Nije imao opak pogled i gadna usta oktopoda. Bio je iskren i čestit.

Pogonjen čistim osjećajem za pravdu, Superman se sjuri do Europe, jednom gestom rasturi topove i bunkere Siegfriedove linije, nacističkih fortifikacija koje su gledale na Zapad, te poleti prema orlovskom gnijezdu Adolfa Hitlera, ščepa diktatora za ovratnik: "Pusti me! Nanosiš mi bol!" stenjao je uspaničeni firer. Leteći dalje prema Istoku, stežući

Hitlera desnom rukom, Superman se zaleti prema Kremlju, prema Crvenom trgu gdje se odvijala vojna parada. Superman zgrabi Staljina lijevom rukom te pretrpan dvojicom diktatora krene prema Ženevi, u Švicarsku, gdje su stolovala međunarodna tijela. "Gospodo, dovodim vam na noge ovu dvojicu zlikovaca izludjelih od moći i odgovornih za trenutne nedaće u Europi. Koji vam je verdikt?" Predsjednik Lige naroda, UN-ovog pretka, objavi svoju presudu: "Adolf Hitler i Joseph Staljin, proglašavamo vas krivim za najveće zločine moderne Povijesti – promišljenu agresiju protiv bespomoćnih zemalja." The End. Takva je tada bila Amerika. Ona kojoj se svijet divio.

Podosta nakon te epizode Superman je primljen u Bijelu kuću kako bi s Predsjednikom izmijenio koju. Najavljeno u New York Timesu 30. kolovoza 1963. Provjera svakome dostupna. Iz tog susreta Superman izvuče zaključak u obliku pouke: "Kome vjerovati ako ne Predsjedniku Sjedinjenih Država?" Filozofski upit kojim si čitav planet razbija glavu.

S francuskoga preveo Yves-Alexandre Tripković